Model Context Protocol iza sebe ima vrlo dobrih osamnaest mjeseci. Tisuće javnih poslužitelja, prihvaćenost u svakom većem AI klijentu i specifikacija koja se sada razvija kroz otvoreni proces. Sigurnosna slika manje je laskava: specifikacija zahtijeva OAuth 2.1, a istraživanja javnih poslužitelja trećih strana stalno pokazuju da ga stvarno implementira tek mali dio.

Što specifikacija zahtijeva

OAuth 2.1, a od revizije iz srpnja 2026. i primjetno stroži oblik. Autorizacijski poslužitelji trebali bi vraćati parametar iss prema RFC 9207, a klijenti ga moraju provjeriti prije iskorištavanja koda, čime se zatvara napad zamjene autorizacijskog poslužitelja. Vjerodajnice klijenta vezane su uz izdavatelja koji ih je izdao, pa se ne mogu ponovno upotrijebiti protiv drugog autorizacijskog poslužitelja. A Client ID Metadata Documents sada su preporučeni način registracije — Dynamic Client Registration formalno je zastario u korist CIMD-a, iako i dalje radi radi kompatibilnosti.

Zašto bi kupcu trebalo biti stalo

  • Poslužitelj bez autentifikacije koji dira stvarne podatke otvorena je krajnja točka s ljubaznim opisom.
  • Vjerodajnice koje nisu vezane uz izdavatelja problem su zbunjenog zastupnika (confused deputy) koji samo čeka da ga netko primijeti.
  • Bez identiteta po korisničkom mjestu ne možeš opozvati pristup jednoj osobi — samo svima.
  • Ako ti poslužitelj ne može reći tko je pozvao alat, ne može ti reći ni tko je nešto procurio.

Što mi radimo

SuperCognitova MCP krajnja točka implementira OAuth 2.1, uključujući provjeru izdavatelja i CIMD registraciju. Alati se namjerno prikazuju bez prijave, kako bi potencijalni kupac mogao zalijepiti URL i vidjeti točno što poslužitelj nudi prije nego što ijedna vjerodajnica promijeni vlasnika; OAuth se uključuje pri prvom stvarnom pozivu alata. Ta kombinacija — moguće ga je pregledati bez računa, a autentificiran je prije nego što išta učini — upravo je ono što bismo htjeli od tuđeg poslužitelja.

Ako procjenjuješ poslužitelj, popis za provjeru je kratak: podržava li uopće OAuth, provjerava li izdavatelja, možeš li opozvati jedno korisničko mjesto i bilježi li tko je što pozvao. Poslužitelju koji padne na prvom pitanju preostala tri nisu ni potrebna.